Poziv za izradu idejnog rješenja za tvrđavu sv. Ivan u Šibeniku

NP „Krka” i Društvo za očuvanje šibenske baštine „Juraj Dalmatinac”, pozivaju Vas u utorak, 13. svibnja 2014. godine u Gradsku knjižnicu „Juraj Šižgorić” Šibenik na predavanje „Srednjovjekovne utvrde na rijekama Krki i Čikoli u svjetlu arheoloških, povijesnih i konzervatorskih istraživanja” s početkom u 18 sati.

Predavanje će održati Nataša Zaninović, dipl. arh., rukovoditelj Odsjeka za arheologiju i kulturno-povijesnu baštinu Javne ustanove „Nacionalni park Krka” i Joško Zaninović, dipl. arh., stručni voditelj arheoloških istraživanja na utvrdama Nečven i Ključica, ravnatelj Gradskog muzeja Drniš.

Vojno graditeljstvo, ako ga uspoređujemo s drugim građevnim vrstama, ima posebna obilježja. Mnogobrojni detalji, bez značenja za druge vrste građevina, uvjetuju fortifikaciji njezin oblik, položaj, namjenu i nastanak u sredini koja je vremenski i prostorno određena. Za svako povijesno razdoblje važni su odnos utvrde prema prirodnim zaprekama, izloženost naselja koje ona štiti – odatle usmjerenost obrambenih dijelova u smjeru odakle prijeti neprijatelj, prilagođenost očekivanoj vrsti i snazi neprijateljskog oružja, a isto tako i međusobna povezanost obrambenih objekata i njihov odnos prema predziđu na granicama. Rijetke su građevne vrste za čiju bi se izgradnju trošila tolika novčana sredstva i angažirala tolika radna snaga kao kod utvrda a da bi pri tome ostale izvan svakidašnje upotrebe. Uz to, u svakom su se trenutku mogle donijeti odluke o njihovoj pregradnji ili pak rušenju. Neophodnost postojanja i odvojenost od svakidašnjice nameće se kao važan problem prezentiranja i čuvanja utvrda, ali on nije jedini.

Niti jedna od četiriju rijeka u Dalmaciji nema toliki broj utvrda ili fortifikacija koliko ih ima rijeka Krka, duž čitavog svoga toka. Rijeka Krka ili Pokrčje jedinstvena je zemljopisna cjelina u kojoj se duž čitava toka, od izvora do ušća, i na desnoj i na lijevoj obali rijeke nalazi velik broj utvrđenja ili fortifikacija. Neka od njih matice su današnjih gradova Knina, Drniša, Skradina i Šibenika i s njima kao živi organizmi proživljavaju svakodnevicu, uspješno ili manje uspješno odolijevajući izazovima novih vremena. Premda su odavno izgubila svoje primarno značenje, utvrde su i dalje su u središtu pozornosti u potrazi za novim identitetom i namjenom.

Još od pretpovijesnih vremena izgrađena su na pomno biranim mjestima i doimlju se kao da su ih graditelji sagradili za vječnost. Ona su kao oružje, veoma često kao sredstvo obrane, rijetko napada, u ratnoj igri, u kojoj opstaju ili padaju s braniteljima koji se bore. Jedan presudan trenutak u bitci ili taktički potez može ih sačuvati li pretvoriti u ruševine. Tako je bilo i s utvrdama uz rijeku Krku. Utvrde u gradovima Kninu, Drnišu, Skradinu i Šibeniku opstale su u višestruko izmijenjenim oblicima, dok su ostale padale sa svojim braniteljima i više se nisu oporavile.

Premda su izgubile svoju prvotnu namjenu, sve te nekadašnje opsjene sigurnosti koje označujemo različitim vrstama fortifikacija danas svoj opstanak opravdavaju, sačuvane ili u ruševinama, ne samo pukom materijalnom prisutnosti, nego i svojom povijesnosti, estetskim vrijednostima, funkcionalnim oblicima i, osobito, svojom respektabilnosti. Na utvrdama koje su predmet ovoga predavanja, a to su Ključica, Kamičak, Rogovo, Bogočin, Nečven, Trošenj i Gradina (Drniš), provode se arheološka i konzervatorska istraživanja.