Predavanje: Tvrđava sv. Nikole, obnova i korištenje

Share

Društvo za očuvanje šibenske baštine Juraj Dalmatinac poziva Vas na predavanje “Tvrđava sv. Nikole, obnova i korištenje” 30. travnja 2018. (ponedjeljak) u 19.00 sati u atriju Muzeja Grada Šibenika. O tvrđavi sv. Nikole će nam govoriti Josip Ćuzela.

Tvrđava sv. Nikole nedavno je upisana u svjetsku baštinu te ćemo u ovom predavanju doznati o inicijativi, postupku i razlozima zbog kojih je proglašena svjetskom baštinom.  Nakon upisa na UNESCO-vu listu, tvrđava će sigurno dodatno dobiti na značenju te će se pojačati potreba za njenom obnovom i korištenjem.

U dosadašnjim pristupima obnovi predložene su dvije varijante korištenja tvrđave:
1. U tvrđavi bi se uveli novi sadržaji koji bi na arhitekturu i integritet  tvrđave imali znatnog utjecaja.
Uvođenje novih komercijalnih sadržaja poput kockarnica ekskluzivnog ugostiteljstva, muzeja ili drugih sličnih sadržaja izazvalo bi niz intervencija na izvornost objekta. Sadržaji tog tipa zahtijevaju jaku infrastrukturu: pristup, energetsku opskrbu (klimatizacija, rasvjeta i dr.), opskrbu vodom, izvođenje zahtjevne odvodnje, intervencije u unutrašnjost  na zidovima i parteru i dr.

2. U tvrđavi bi se interveniralo pretežno na građevinskoj sanaciji  te dovođenju minimalnih infrastrukturnih sadržaja uz maksimalno čuvanje izvornosti utvrde.

Ciljevi minimalne intervencije su:
a) Zaštita
b) Stvaranje identitetskog javnog prostora grada Šibenika
c) Korištenje tvrđave kao kulturnog dobra: posjećivanje tvrđave i događanja na tvrđavi (izložbe, koncerti, prezentacije i dr.)>

U pravcu obnove, djelomične rekonstrukcije i sanacije tvrđave u zatečenom stanju bez intervencija novim sadržajem dodatno potvrđuje činjenica da se u blizini objekta u uvali Minerska i na otočiću Školjiću mogu organizirati svi servisni sadržaji.  Time se otklanja potreba da se ti sadržaji smjeste u tvrđavi. Tvrđava iz tih razloga može biti prezentirana u svom što izvornijem stanju. Upravo zato autor preferira da novi sadržaji nisu potrebni u tvrđavi i da bi trebalo maksimalno sačuvati zatečenu arhitekturu sa što manje intervencija.

 

Josip Ćuzela diplomirao je na Filozofskom fakultetu u Zadru povijest i povijest umjetnosti.  Od 1977.godine do umirovljenja 2014.godine radio je u Zavodu za zaštitu spomenika,a kada je zavod preustrojem postao dio Ministarstva kulture u Konzervatorskom odjelu u Šibeniku.

Završio je postdiplomski studij Zaštite i revitalizacije graditeljskog nasljeđa u Splitu pri Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu. Tijekom postdiplomskog studija posebno ga je zainteresirala srednjovjekovna fortifikacijska arhitektura Šibenika, što je bila i tema  njegova magistarskog rada. Istraživanje i obradu fortifikacijske arhitekture nastavlja i nakon magisterija te, uz srednjovjekovno razdoblje, širi interes  na renesansne i barokne utvrde.

Neki su objekti, posebno tvrđava sv. Nikole,  bili predmetom interesa nekih znanstvenika i istraživača povijesti grada,  ali su radovi bili samo u zametku. Šibenske tvrđave Sv. Mihovil, Barone i Sv. Ivan bile su potpuno zapostavljene. Rezultate  istraživanja i obrade fortifikacijske arhitekture prezentirao je u knjizi  Šibenska fortifikacijska arhitektura koja je tiskana 2005. godine. Objava novih saznanja o tvrđavama ujedno je i početak sustavne obrade šibenskih tvrđava jer su se mnogi istraživači, ali i građani, zainteresirali za šibenske tvrđave.

Uz fortifikacijsku arhitekturu bavio  se i konzervatorskim osnovama za urbanističke planove, obnovu objekata graditeljske baštine i svim drugim poslovima koji su u nadležnosti konzervatora. Objavio je više znanstvenih radova u Prilozima povijesti umjetnosti u Dalmaciji, Radovima instituta za povijest umjetnosti i u drugim izdanjima. Posebno je ponosan što je sudjelovao u pripremi dokumentacije za upis dvaju objekata na UNESCO-vu listu: Katedrala sv. Jakova i renesansna tvrđava sv. Nikole.

Related Posts